Zašto ovoliko pišem o Torabiju?Iz jednog jedinog prostog razloga.Zbog boli koju ne osjećam mjesec dana i lijekova koje ne pijem.Godinama već mislim da za mene taj osjećaj olakšanja života bez bola je nemoguć.
Došao je taj trenutak taj čovjek koji je uz Božiju pomoć pomogao meni a sigurno i mnogima drugim da se tako osjećaju.Više i ne razmišljam da li ču ozdraviti skroz ,već samo maštam još o kojem danu u kojem mogu da ustanem bez bola i tuđe pomoći,da mogu da se okrenem u krevetu bez jaukanja.....Kad me doktori vide da ulazim kod njih sami se fataju za glavu šta sad.Ne znaju ni oni sami kako da mi pomognu.Sve što je bilo lijekova mislim da su na meni isprobali,ali nikad nije imalo puni efekat.Tako iz godine u godinu iz dana u dan.Injekcije lijekovi operacije i opet iznova.Sve sam do trpila preživljavala i patila od bolova i svi oko mene su bili žrtve mog stanja.Prvi dan kad sam krenula da idem kod Mekija na terapiju mislila sam odoh da probam ,ništa me ne košta svakako sam na ivici ponora.Tako vidno opterećena sa svim i svačim čekajući u redu sam zaboravila za svoj bol.Mislila sam to je sugestija.Imala sam sreću prvih petnaest min u prostoriju sam prisustvovala njegovom prikupljanju energije.Osjećala sam se veličanstveno.Sjedila sam tri sata u prostoriji,moj muž je bio uveliko zabrinut kako ču da ustanem kad krenemo izaći.Ustala sam bez ikakvih problema ko da me nikad ništa nije bolilo.Tako se osjećam i sad.Zašto onda da se nađe neko da mi sve to pokvari.Pa ako je i sugestija,neka je.Što mi doktori ne dadoše ništa da se tako osjećam.Ako sam ja luda i sugestivna toliko,pa nije toliki svijet....Sve su to bolesni ljudi koji osjećaju isto kao ja.Ovi što ne misle tako su silnici bez razumijevanja....kako kaže narodna poslovica:SIT SE GLADNU NE RAZUMIJE A NI ZDRAV BOLESNU.....
MEKI TORABI,ZDRAVLJE,DOKTORI,sugestija,života bez bola,bolesni ljudi
No comments:
Post a Comment