Postoje li princeze danas?Smiješno reklo bi se.A o princezama na zrnu graška da i ne govorim.Ja vjerujem u njih.Čak nekad pomislim da sam ja neka princeza koja je zalutala u ovo surovo vrijeme,kad niko ne uvažava vaše osjećaje.Svaki dan po bezbroj puta to pomislim.
Čak i dijete koje ima 4 god me pita;"tetka jesi li ti princeza."Na to pitanje se smiju ,a pogotovo na moj potvrdan odgovor.Nije mi bilo mrsko da otvorim kutiju sa spremljenom vjenčanicom i krunom da bi djetetu to dočarala.
Sama sebi ne trebam ništa dočaravati ,ja sve osjetim.Kad legnem i najmanji šav me žulja.Jorgan obični mi težak.Svaka lastika me steže.I najmanji stisak ruke za mene kao olovni.....i toga ima koliko hoćeš.Pa valjda su princeze bile prave princeze,rasle u pamuku i perju ,a sad nema pravog ni pamuka ni perja, a o drugome da i ne govorim.
Još dok sam bila mlado djevojče jedan doktor mi je rekao ,da će se pojaviti princ na bijelom konju, koji će sve moje probleme da riješi.Mislila sam da je to samo bajka i priča za malu djecu...
Kad hoću da realno razmišljam onda skontam da me život nije mazio,al je došao princ na bijelom konju, koji je uspio da me razmazi,da se osjećam kao princeza,baš mu hvala.
tags:princeza,prava princeza,istinita priča o princezi,princ na bijelom konju.
No comments:
Post a Comment