Ljubomora,kako je to ružna bolest.Niko je ne vidi i ne osjeti osim onih ko je ljubomoran-na i onog zbog koga je ljubomoran-na.Slatka mala ljubomora je super.Pomisliš da te neko voli.Da te želi samo za sebe.Ti ga nesebično voliš i to ti ne smeta.A onda neprimjetno iz dana u dan osjećaš kako ti neko veže omču oko vrata, a da toga nisi ni svjestan.Dišeš samo onoliko koliko njemu ili njoj odgovara i kako mu odgovara.Sve to ti ne smeta, jer nisi svjestan-sna toga.Misliš to je ljubav.Kad prođu godine nepovratne pa otvoriš oči i pitaš se šta to bi?Pa se zapitaš?Ko koga voli?Ti voliš njega,on...pa i on voli sam sebe .kako?Voli što je voljen, boji se da mu tu privilegiju neko ne oduzme.Voli što se sav tvoj svijet vrti oko njega....pa tek onda on voli tebe zato što ga ti toliko voliš.I tako iz dana u dan sve se vrti u krug.Ti njemu nesebično daješ ljubav ,usput se bojiš da gdje ne pogriješiš i sve svoje želje držiš za sebe, da ne bi bile pogrešno protumačene....On tebe obasipa ljubavlju i svim sto on misli da tebi treba.Tako te drži u svom svijetu mašte, kakva ljubav treba da bude.Treba stvarno da se bezgranično mnogo volite i da tako sretno živite.To je sve nerazumno ali slatko.i tako ljubomora i ljubav žive zajedno.
tags:ljubav,ljubomora
No comments:
Post a Comment